...San...
Kazu san traje 5 sekudni, sinoc mi
se nije cinilo tako.
Mozda zato sto si ti bio glavni akter
u mom snu.
Sto sam pokusavala shvatiti ko si ustvari
kroz par sekundi.
Sto sam pokusala iskoristit tvoju
blizinu, te shvatiti tvoj karakter.
Bezuspjesno.
No, imala sam osjecaj koji
nikad necu moci objasniti.
Dubok...
Nostalgican....
Bolan.
Osjecaj zbog kojeg su misli
navirale bez ikakvog reda pune
nejasnoca.
Opet osjecala sam srecu, bio
si uz mene.
Drzao si moju ruku i pricao mi.
Vjerovatno nikad necu znati sta.
Ljubila sam te.
Znam da sam ti rekla
da cu te zauvijek voljeti,
nasmijesio si se...
Znao si da su moje
rijeci iskrene.
Usne su ti drhtale na mojima.
i sada osjecaj je isti.
Nedefinisan...
Nepoznat....
Znam da sam se ujutro
zaklela da te volim, i da ce
vjerovatno tako zauvijek i ostati.
Nisi znao da cu plakati,
kada si me otjerao od
sebe..
neka mi oproste drugari moji,
neka oproste sto si
mi uvijek na prvom mijestu.
Nema komentara:
Objavi komentar