ponedjeljak, 17. siječnja 2011.

Al' nema nas...nema i uzalud sve !

Nek ide sve dodjavola
vidjamo se kao nekada
ja kraj njeg, ti kraj druge
nestvarno je.

Koliko lazi u nama
koliko tuge i nemira
dok ja za tvojim usnama
zudim kraj njeg

Isto je, svi mi kazu, isto je
gdje je puklo jednom, tu ce ponovo
isto je, i ja kazem, isto je
ko ne valja sebi, nece nikome

Al' nema nas, nema, i uzalud sve
kako je meni kraj njeg
tako je tebi s njom
al' nema nas, greh je za oboje to
zasto da krijemo bol
kad sam s njim,kad si s njom.
....cemu to.....!

Nisam ni ja od kamena
kad preko njenog ramena
iskrama starog plamena
zapalis me...!



Suze dijevojacke...:/

...kad jednom izgubiš sve,
pa čak i ono što si volio,
ti ćeš živjeti da bi se sjećao,
šta si izgubio...
jer ko voli...
NIKAD NE ZABORAVLJA...
a ko zaboravlja...
NIKAD NIJE NI VOLIO...



.Jos sam bila devojcica kada sam te s djevojkama sretala....NIsam ni slutila da ces mi prva ljubav biti,i da ces moje naivno srce tako grubo raniti.Ja sam od onih sto ti malo znace zar te ne bole suze devojacke..u tvoju korist,a na moju stetu ja te jos uvijek volim najvise na svijetu.Tvoja paznja mi je godila,stariji si bio par godina.Kao grom me sve pogodilo prvim si me poljupcem osvojio....Ti si onaj koji me je uspio u potpunosti promijeniti, čak toliko da sama sebe u nekim trenucima ne prepoznajem...kada te vidim poželim ti skočiti u zagrljaj, ali to je nemoguće, jer ti nisi moj...kada mi je bilo najteže ti si bio pored mene...a sada moram sama dalje, neznam dal imam dovoljno snage za to...iako znam da ću morati, jer nema ko samnom ...dali znaš da me je svaki tvoj zagrljaj činio jačom, svaki pogled tvojih smeđih očiju obarao na tlo, na kojem sada stojim i zamišljam život bez tebe...nijedan drugi prije tebe nije uspio me zagrliti tako snažno, da sva zadrhtim i osjetim neku toplinu u duši...nitko to nije mogao, osim tebe...
više nisam ona nasmijana djevojka kakva sam bila kad sam bila u tvom zagrljaju...usne mi nisu tople kao kad sam te ljubila...sve me boli...jer nema te kraj mene...svaki dan pokušavam da ne mislim na tebe, ali ne ide mi baš...ako te ne vidim, već te neko spomene...znam da nije nemoguće živjeti bez tebe, iako mi se sada tako čini...al neznam kako krenuti dalje...
nadam se da ću jednom moći...

subota, 18. prosinca 2010.

Kada si tema ti, naučila sam kako zadržati suze i nasmijati se.

Ne pitaj.
Jer znaš da nedostaješ, ovdje.
A ja kriva sam, jer sam te voljela. O Bože, volim te i sad'.
Ne mogu ni pokušati objasniti - nećeš razumjeti. Zato nemoj da pitaš kako mi je.
Ionako znaš bolje od drugih.

A čekala sam, stajala sasvim mirno, prekriženih ruku sa pogledom ka nebu.
Čekala sam.
Čekala dugo.
Predugo...
Sve što sam mogla vidjeti, bili smo mi - bez nas.
Sve što sam mogla čuti, bila je tišina u kojoj je odzvanjalo tvoje "Zbogom."

 A voljela bih ostati ona mjera, po kojoj znaš ko te voli više.
Ali svejedno je. I zaželim da si ovdje, ali tako je - kako je.
Nekada, jednostavno ne ide...
Govorim i ja; ja priznala sam jednom dječaku, jednom tuđem dječaku - da on je nešto golemo, najveće u meni.

Za sve suze nebrini,posle tebe su navika ;)

Ne mrzim te,samo sam izgubila povod da te volim !


'a i ti me iznevjeri .

Ti stvarno nemaš nikakve veze s tim, što više nikom ne dam da mi se tako približi.

Ali eto ; morala sam svratiti ovdje . Ocjene sam popravila ; znala sam da mogu bolje.
Sve je postalo monotono . I eto nešto jedva čekam taj zimski raspust , i onda ponovo škola . Obećala sam da neću kao ovo polugodište zaribati .
Na vrijeme ću krenuti učiti , nadam se .
Eto , planirala sam odmah početi sa fizikom .. i nisam .
Odmah sam sjela , i uz muziku odmarala
Svi se nešto raduju Novoj Godini i željni isčekivanja , meni je eto svejedno .
Ništa ne mijenja ; mogla bih je čak i prespavati ..

Znate ; svake Nove Godine obećam da ću krenuti iznova , zaboraviti sve , biti bolja osoba .. i mogu vam nabrojati još hiljadu i jedno sranje i napisati ispod toga , OBEĆAJEM .
No , ne želim .. jer neću da se mijenjam , neću novi početak .
Lijepo mi je ovako , jednostavno jeste .

Ovih dana ću svratiti u knjižaru , uzet ću novi rokovnik .
Potrebaaan mi je ovih dana . Moram negdje pisati o svemu .
a ovdje ne mogu ; eto nešto mi se neda .

; počinjem se osjećati kao stanac ovdje , gdje živim 15 godina i više .
ali eto ; šta je , tu je .

Ne mogu reći da si me iznevjerio , jer takvi kao ti se nikad promijeniti neće .
Ne znaš ti značenje mnogih riječi , i kad bi znao ; ne bi mogao shvatiti .
Jer nikad nisi bio u takvoj situaciji , i nikad nisi ni pomislio na to .
Ti još uvijek nisi upoznao ni sam' sebe , a kako se onda usuđuješ suditi drugima ?
Kako možeš pričati šta je najbolje za mene , i kako je trebalo sve da bude kada nikad nisi ni razmislio o svemu tome ?
Kako možeš znati kad nisi ni pokušao ?
Kako možeš pričati , kada nisi proživio to ?
Kako možeš davati savjete kada nikad nisi pogrešno odlučio ; pa noćima mislio o tome ..


 

Otkrit ću ti tajnu ; ti se čak i ne kaješ .
Al' svatit ces ;) 
Svatit ces ko sam ti bila ja :D

Obecala sam .... !

 a zašto tako boli me kada oči zatvorim ; i dok drugi ljubi me trudim se da na te' ne mislim . 

Prošlo je mnogo vremena od našeg zadnjeg susreta .
I više nikad nisam imala priliku da vidim odraz svoj u tvojim zelenim očima , da te zagrlim i da kažem da mi nedostaješ , da stavim ruke na lice tvoje .. Da osjetim dodir tvoje kože .
I pretpostavljam da nikada više moje usne neće dodirnuti tvoje .

Ali nista se nije promjenilo u nekim stvarima , i dalje imaš najljepši pogled , koji u meni može probuditi hiljadu i jedan otkucaj srca , drhtaj ruku , i ubrzan govor u kojem se ni sama ne snalazim .


Ali ti nisi više ti , što je najboljnije .. a i ti me iznevjeri .
Stvarno mi fali osoba koja si znao nekad biti , ono što smo znali nekad pričati , i ono što smo nekad bili mi .
Ali mi nikada nismo postojali kod tebe zar ne ?

; Jesil' ikad razmišlajo o tome , kako bi bilo da odeš ?
Stvarno ; predugo već živiš u meni , zašto ne odeš ?
Krajnje je vrijeme , zaista . Pretežak si teret da te nosim svaki dan , ali eto srce nekako podnosi . 
Ali ja baš i ne mogu da te trpim , nepodnošljivo je postalo .

Ja sam već umorna od svega ovoga , želim da spavam 3 mjeseca najmanje .
Jer ti , ti si tako loša osoba .. Sebičan si , nezahvalan .
Ti , ti si najgori što može postojati , i osoba koju je nemoguće voljeti .
Koja iz dana u dan sve više vrijeđa , ti si osoba koja me boli .
Ti si totalni seronja .

' ali si moj .. na neki način .
i to je nešto najgore , ali izbacit ću te .

ovaj put , za sva vremena .




Otkrit ću ti tajnu ..
Fališ .
Volim te .. 
Eto dobio si šta si želio , sada možeš ići .
Rekla sma da te volim , jesil čuo ; možeš ići sada .. i molim te ne vraćaj se nikada više .
Zar nije ovo , ono što si cijelo vrijeme želio .. 
Da ti priznam , da izgovorim ove riječi .
Volim te .. zadovoljan ?

; ali kunem se da ću te zaboraviti , da mi nećeš značiti , da te neću voljeti .
Mrzim te zbog ovoga , baš te mrzim zbog ovoga što radiš .



                                    

; nikad ti neću oprostiti , I želim da ti bude kao meni , da ti se duša poput stakla razlomi .
Da ti se stvori bol u grudima koju ne možeš da ukloniš satima , da se osjećaš izgubljeno i ne znaš gdje ćeš .
Da ti se vrati sve što radio si ti ..

iznevjerio si me .

Ali da ti se nedo Bog nešto desi , ne znam šta bih tada ja .
Ni mene ne bi bilo , vjeruj mi .
Čudno je sve ovo postalo , zašto si svima običan ?
Zašto si meni tako poseban ?
Kako je moguće da mi život značiš ..


Ali odbolovat ću te ja .

Volim te toliko da te pustam da odes,ali uvijek ces biti moj jer ja imam te u snovima...!


Uzmi mi suze,bar dan da ne placem....Uzmi mi ruke,jer zele da te zagrle...
sanjaj bar jedan moj san tada shvatices sve,uzmi srce,vidi kolko mi nedostajes..
Jeste.... nedostajes mi jako...bez tebe zivot je kao setnja paklom...ljubav lako ti
prekrio si mrakom,nisam vise tvoja jer ti si htelo tako... Ne mogu vjecno
ziveti u svome svetu...ziveti u savrsenstvu,al' je lakse...
Nisam htela mnogo,zelela sam samo jednu osobu vrednu
moga sveta iz maste...
Bio sjebana do neba,htela da vise me nema,onda je nestao bedak,kada sam vid'la andjela,
na kratko bila sam srecna,sta se desilo ne znam,andjeo postade pesma opet tuznog pesnika...
Sada gledam sve,kada nemam te,sve sto lepo je zasto tako nestane...?
Sada trazim greh,pa sam pored njeg,on zeli me,ali srce neda se...
Jos si ti taj o kojem mislim nocima, moje oci su zedne za tvojim ocima...
U knjizi ljubavi, si poglavlje preskocio,moj je zivot casa koju si slomio...
Nije ljubav kada nestane za tren,nego ona sto u srcu ostaje...
Volela sam te kao oci svoje...ako nije ti dovoljno,mozda druge znace bolje...
A sada idi,ako lakse ti je tako...necu da vidis kako pucam kao staklo,
u oku suza jedna ne da ledja da ti gledam...idi, zelim ti svu srecu ovog sveta..
I kao andjeo beli rasiri krila ka vetru...
Odleti negde, idi...i ne okreci se...
jer ne zelim da vidis, kada Mija  zaplace...
A Mija bice tu,da te sacuva od zla. I pokaze ti put.
A ti samo prati trag,i uvek jedno znaj...
                                da srce pamtice,
                            jednog princa,
                                 i jedno prolece...
                                                                      
                                                                                                  Volim te <3


Jos uvijek sanjam da smo zajedno...

...San...



Kazu san traje 5 sekudni, sinoc mi 
se nije cinilo tako.
Mozda zato sto si ti bio glavni akter
u mom snu.
Sto sam pokusavala shvatiti ko si ustvari
kroz par sekundi. 
Sto sam pokusala iskoristit tvoju
blizinu, te shvatiti tvoj karakter.
Bezuspjesno.
No, imala sam osjecaj koji
nikad necu moci objasniti.
Dubok...
Nostalgican....
 Bolan.
Osjecaj zbog kojeg su misli
navirale bez ikakvog reda pune
nejasnoca.
Opet osjecala sam srecu, bio
si uz mene.
Drzao si moju ruku i pricao mi.
Vjerovatno nikad necu znati sta.
Ljubila sam te.
Znam da sam ti rekla
da cu te zauvijek voljeti,
nasmijesio si se...
Znao si da su moje
rijeci iskrene.
Usne su ti drhtale na mojima.
i sada osjecaj je isti. 
Nedefinisan...
Nepoznat....
Znam da sam se ujutro 
zaklela da te volim, i da ce 
vjerovatno tako zauvijek i ostati.
Nisi znao da cu plakati,
kada si me otjerao od
sebe..
neka mi oproste drugari moji,
neka oproste sto si
                                                          mi uvijek na prvom mijestu.