ponedjeljak, 17. siječnja 2011.

Al' nema nas...nema i uzalud sve !

Nek ide sve dodjavola
vidjamo se kao nekada
ja kraj njeg, ti kraj druge
nestvarno je.

Koliko lazi u nama
koliko tuge i nemira
dok ja za tvojim usnama
zudim kraj njeg

Isto je, svi mi kazu, isto je
gdje je puklo jednom, tu ce ponovo
isto je, i ja kazem, isto je
ko ne valja sebi, nece nikome

Al' nema nas, nema, i uzalud sve
kako je meni kraj njeg
tako je tebi s njom
al' nema nas, greh je za oboje to
zasto da krijemo bol
kad sam s njim,kad si s njom.
....cemu to.....!

Nisam ni ja od kamena
kad preko njenog ramena
iskrama starog plamena
zapalis me...!



Suze dijevojacke...:/

...kad jednom izgubiš sve,
pa čak i ono što si volio,
ti ćeš živjeti da bi se sjećao,
šta si izgubio...
jer ko voli...
NIKAD NE ZABORAVLJA...
a ko zaboravlja...
NIKAD NIJE NI VOLIO...



.Jos sam bila devojcica kada sam te s djevojkama sretala....NIsam ni slutila da ces mi prva ljubav biti,i da ces moje naivno srce tako grubo raniti.Ja sam od onih sto ti malo znace zar te ne bole suze devojacke..u tvoju korist,a na moju stetu ja te jos uvijek volim najvise na svijetu.Tvoja paznja mi je godila,stariji si bio par godina.Kao grom me sve pogodilo prvim si me poljupcem osvojio....Ti si onaj koji me je uspio u potpunosti promijeniti, čak toliko da sama sebe u nekim trenucima ne prepoznajem...kada te vidim poželim ti skočiti u zagrljaj, ali to je nemoguće, jer ti nisi moj...kada mi je bilo najteže ti si bio pored mene...a sada moram sama dalje, neznam dal imam dovoljno snage za to...iako znam da ću morati, jer nema ko samnom ...dali znaš da me je svaki tvoj zagrljaj činio jačom, svaki pogled tvojih smeđih očiju obarao na tlo, na kojem sada stojim i zamišljam život bez tebe...nijedan drugi prije tebe nije uspio me zagrliti tako snažno, da sva zadrhtim i osjetim neku toplinu u duši...nitko to nije mogao, osim tebe...
više nisam ona nasmijana djevojka kakva sam bila kad sam bila u tvom zagrljaju...usne mi nisu tople kao kad sam te ljubila...sve me boli...jer nema te kraj mene...svaki dan pokušavam da ne mislim na tebe, ali ne ide mi baš...ako te ne vidim, već te neko spomene...znam da nije nemoguće živjeti bez tebe, iako mi se sada tako čini...al neznam kako krenuti dalje...
nadam se da ću jednom moći...